Amrino
|
Zelim da podijelim s vama neke tekstove koji su meni jako pomogli u shvatanju samog procesa poroda i u donosenju odluke o nacinu na koji zelim da donesem svoje dijete na ovaj svijet.
Dopustimo porodu da bude normalan!
Porod je normalan životni događaj koji se svakodnevno događa oko četvrtini milijuna majki i beba širom svijeta (UNFPA, 1999.). Porod je također jedinstven i izuzetan događaj koji se događa samo nekoliko puta tijekom ženinog života i ima snažan utjecaj na njezino fizičko, mentalno i socijalno zdravlje. Sjećanja na porod i iskustva vezana uz porod ostaju jasna i duboko se proživljavaju čak i desecima godina nakon što su se dogodila. (Simkin, 1991.) Porod je također vrhunac trudnoće i ulaska u majčinstvo koji značajno utječe na odnos majke i djeteta. Radost i zadovoljstvo normalnog poroda postavljaju temelje lakoći i uživanju u majčinstvu. S druge strane, istraživanja sve više pokazuju da težak porod može narušiti ženino samopouzdanje (Fisher i suradnici 1997.), otežati uspostavu odnosa između majke i djeteta (Rowe-Murray i Fisher, 2001.), uzrokovati negativan stav prema djetetu, poteškoće s dojenjem i povećani umor (DiMatteo i suradnici 1996.), povećati učestalost poslijeporođajne depresije (Boyce i Todd 1992., Astbury i surad. 1994.) i učestalost problema u spolnim odnosima (Brown i Lumley 1998.) te uzrokovati drugačiji doživljaj majčinstva (Green i surad. 1990.) i drugačiji odnos između majke i djeteta (de Chateau i Wilberg 1984., Wilberg 1989.) u usporedbi s normalnim porodom. Kako se povećavaju naša saznanja i razumijevanje psihoneuroendokrinologije poroda, tako nam je jasniji utjecaj teškog i/ili medikaliziranog poroda na majku i dijete. Ova perspektiva, o kojoj sam u prošlosti već pisala (Buckley 2003.), naglašava složenu i osjetljivu hormonalnu podložnost trudova i poroda, oslikava i izuzetno ustrojstvo ženskoga tijela za porod i posljedice medikaliziranog narušavanja trudova, poroda i ranog babinja. Iz te perspektive, porod je normalan životni događaj jer njegovi procesi su genetski kodirani u ženskom tijelu. Kada nastupi pogodno vrijeme, ti procesi se pokreću u točno određenom slijedu, koji je precizno i na osebujan način usklađen. Ono što je potrebno za normalan porod odgovarajući su uvjeti koji dopuštaju da se taj genetski kôd izrazi u svakoj ženi koja rađa. Za mene je to srž normalnog poroda i srž primaljskog znanja.
Optimalni uvjeti za porod
Koji su to uvjeti koji omogućavaju da se taj genetski kôd izrazi na najlakši način? Vjerujem da je temeljni zahtjev za ljudski porod isti kao i za sve naše rođake iz porodice sisavaca – "osjećaj sigurnosti i neuznemirenost u procesu rađanja" (Naakteborgen 1989.). Osim potrebe za sigurnošću i neuznemirenošću, ženka sisavca ima potrebu za privatnošću tijekom trudova i poroda. Za neke vrste sisavaca, na primjer za domaću mačku, privatnost znači rađanje u potpunoj samoći. Za neke druge vrste, kao sto su dupini i slonovi, privatnost znači imati podršku i zaštitu članova skupine (Naaktevorgen, 1989.). Ženke ljudske vrste razlikuju se međusobno po tome koliko im je privatnosti potrebno; neke žene se bolje nose sa trudovima kada ih se ostavi same, dok neke druge žene više vole imati oko sebe pomagače koji im pružaju podršku ili zaštitu. O optimalnim uvjetima za normalan porod možemo saznati i iz studija ljudske spolne aktivnosti koja uključuje slične uzorke hormonalnog djelovanja. Oba procesa uključuju povećanu razinu hormona ljubavi (oksitocina), zadovoljstva (betaendorfina) i uzbuđenja (adrenalina/noradrenalina); na vrhuncu oba događaja, visoke razine ovih hormona pružaju osjećaj ljubavi, ugode, uzbuđenja i uzajamnosti, ili povezivanja. U našoj kulturi prepoznaje se potreba za osjećajem sigurnosti, privatnosti i neizloženosti tijekom spolnog odnosa, ali se još nije prepoznala i prihvatila potreba žene koja rađa za odgovarajućom okolinom. Kako bi izgledao spolni odnos u uvjetima u kojima se od žene očekuje da rodi? Kada se omoguće optimalni uvjeti za normalan porod, i majka i dijete su na dobiti, jer i dijete koje se rađa ima svoj urođeni kôd za rađanje. Na primjer, tijekom trudova beba proizvodi povećane količine katekolamina (adrenalin i noradrenalin). Oni raspoređuju količinu krvi koje srce pumpa i time štite srce i mozak od hipoksije (gubitka kisika) koja se javlja pri svakoj kontrakciji (Lagercrantz 1986.). Kada se približi trenutak rođenja, u bebinom krvotoku se izrazito povećava razina katekolamina, osobito noradrenalina, za kojeg se smatra da je uzrokovan pritiskom glavice pri prolasku kroz porođajni kanal. (Lagercrantz 1986.). Taj porast katekolamina pogoduje prilagodbi djeteta na vanmaternični život na sljedeći način: povećava apsorpciju plodne vode iz pluća i stimulira otpuštanje tekućine koja oblaže plućne alveole smanjujući time njihovu površinsku napetost, što je preduvjet za disanje (Irestedt i surad. 1984.); povećava stezljivost srčanog mišića, povećava razinu glukoze i nezasićenih masnih kiselina u krvi (Hagnevik 1984.), poboljšava mišićni tonus i osjetljivost novorođenčeta na podražaje (Irestedt i suradnici 1984.). Djeca rođena carskim rezom nisu izložena toj povećanoj količini katekolamina te stoga imaju slabiji rad pluća (Lagercrantz 1986.). Djeca rođena uz epiduralnu analgeziju imaju nižu razinu katekolamina u krvi od djece koja joj nisu tijekom poroda bila izložena, premda do danas među njima nisu dokumentirane značajnije razlike u radu pluća i srca (Jones i surad. 1985., Hirsimaki i surad. 1992.). Normalni porod evoluirao je tijekom tisuća godina kako bi osigurao najviši mogući stupanj opstanka majke i djeteta. Najviši mogući stupanj očito započinje s opstankom pri porodu, ali također uključuje i čimbenike koji dugoročno unaprjeđuju život majke i djeteta: osjetljivost novorođenčeta na podražaje, lakoću dojenja, majčinsku predanost te njezinu zaštitničku ulogu u djetetovu životu. Ovi čimbenici su ugrađeni u normalan porod tako što su optimizirani hormonima koje luče majka i dijete (Buckley, 2003.). Medikalizirani porod poništava te blagodati. Lijekovi i intervencije koje se primjenjuju dok je žena u trudovima i dok rađa, mogu narušiti izlučivanje hormona i na taj način stvoriti poteškoće u budućem majčinstvu (Buckley 2003.). Na primjer, majke koje su rodile carskim rezom, drugi dan nakon poroda imaju drugačiji uzorak otpuštanja hormona tijekom dojenja nego žene koje su rodile vaginalno - razina prolaktina se ne povećava, a oksitocin se ne izlučuje (Nissen i surad 1996.). Ta pojava može odgovoriti na pitanje zašto majke koje su rodile carskim rezom prenose svojim bebama manje mlijeka tijekom prvih pet dana nakon rođenja i zašto njihove bebe sporije dobivaju na težini tijekom prvih tjedana života (Evans i surad. 2003.). Također je manja vjerojatnost da će djeca rođena carskim rezom biti uspješno dojena (DiMatteo 1996.), a izostanak dojenja dugoročno nepovoljno utječe na majke i bebe. Dojenje i normalan porod imaju i druge podudarnosti. Prije nekoliko desetljeća ženama se govorilo kako je prehrana umjetnim mlijekom barem isto toliko dobra, a vjerojatno i bolja, od prehrane dojenjem. U današnje vrijeme se sve više otkrivaju blagotvorni sastojci majčinog mlijeka te nedostaci i dugoročan štetan utjecaj umjetnog mlijeka. Moguće posljedice prehrane umjetnim mlijekom uključuju neke od najrasprostranjenijih zdravstvenih problema u zapadnom društvu, kao što su dijabetes, gojaznost, astma, alergije, osteoporoza i rak dojke (vidi www.promom.org/101 za reference i sveobuhvatnu listu prednosti dojenja). Na sličan način, zdravstveni djelatnici danas govore ženama da je medikalizirani porod sigurna zamjena za normalan porod, možda čak i sigurniji. S druge strane, kratkoročna istraživanja ne podupiru ovaj stav, a nekolicina dugoročnih pokazuje da izloženost lijekovima i intervencijama u vrijeme oko poroda može imati ozbiljne posljedice na potomstvo i to u obliku nekih najtežih društvenih problema našeg vremena: ovisnosti o drogama (Jacobson i surad. 1990., Nyberg i surad. 2000.), mladenačkog samoubojstva (Salk i surad. 1985., Jacobson i surad. 1987., Jacobson i Bygdeman 1998.) i nasilnog kriminala (Raine i surad. 1997.). Normalan porod je svojevrstan rođendanski poklon koji Majka Priroda želi svima nama pokloniti. Normalan porod je dar koji, jednom poklonjen, nastavlja obasipati blagodatima i majke i njihovu djecu i ja vjerujem da ga u današnje vrijeme trebamo više nego ikada ranije. Nadam se da ćemo i kao pojedinci i kao čitava kultura, početi cijeniti vrijednost normalnog poroda te ponovo zadobiti znanje i moć da ga ostvarimo za sebe i svoju djecu.
Ovaj članak se temelji na tekstu "Neuznemireni porod –hormonalni otisak prirode namijenjen sigurnosti, lakoći i ekstazi”, koji je objavljen u MIDIRIS Midwifery Digest, 14(2) i 14(3), lipanj-rujan 2004. Članak je objavljen u časopisu "Practicing Midwife”, 2004.
< Poruku je uredio Amrino RR -- 14.12.2008 22:01:46 >
_____________________________
Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
