Anoniman
|
Drage moje, nalazim se u situaciji koja se zove, pa možda i razočarenje. Nedavno mi je bio rođendan. Muž mi je ujutro čestitao poljupcem i poželio sve najbolje, ali sam očekivala da se neće završiti samo na tome. Znam da nismo bili pri parama nikako i rekla sam mu i da mi ne uzima nikakav poklon, razumijem situaciju jer mi je već danima prije govorio kako ga duša boli što mi neće moći uzeti ništa. I da, realno je bilo da razumijem jer smo zaista bili u teškoj situaciji. Očekivati poklon bi bilo bezobrazno.Ali sam cijeli dan očekivala da će mi u kućnom ambijentu prirediti neko malo iznenađenje, bar upaliti svijeću, napraviti kaficu i na taj način me dočekati s posla i pokazati da je i njemu važan taj dan i da me želi usrećiti jer zna koliko mi znače te male pažljive sitnice i uvažavanja. Znao je to često uraditi ranije za druge važne dane tako da, ne samo da sam očekivala, nego sam bila sigurna da će mi tako nešto prirediti za rođendan. Ali ništa. Muž me dočekao kao i svaki drugi obični dan. U trenu mi se sve srušilo pred očima. Onda sam se počela nadati da je nešto planirao za kasnije,ali nije. Onda je nazvala njegova majka sa pitanjem ima li rođendanske kafe i veče sam provela u sijelu sa njegovim i mojim roditeljima, služeći druge. Moj vlastiti rođendan. Tako sam bila povrijeđena, suze su me gušile, više zato što to njemu i nije bio problem što je tako ispalo, kao nisam ja kriv, došli eto. Onda, kad sam mu to indirektno i rekla, rekao je kako će mi nadoknadit, ali nisam dobila ni cvjetić ni poslije. Išli smo na večere kao i obično, izvodio me,ali mi nikad nije rekao da je to zato što mi želi nadoknadit propušteno. Kao bio rođendan, bilo kako je bilo, prošo i zaboravljen. A ja njemu sam priredila prelijep čitav dan za njegov rođendan, pun lijepih poklona i iznenađenja i pažnje. A sad kad mu kažem kako je mogao dozvolit da ništa ne uradi za mene, kaže da nije tako kako govorim, vodio me na večeru, izvodio me svugdje poslije toga i priredit će još mnogo lijepih trenutaka. Ali po meni je to samo izgovor. Voljela bih da bar prizna da je napravio propust i da ga to boli, ali on kaže pa čestito sam ti i sl. Kao da mu je sad to odjednom postalo dovoljno da obilježi nešto što meni znači. Kao da ne osjeća potrebu da mi to nadoknadi jer ja bih se na njegovom mjestu osjećala ko najveće đubre.
Druga scena: Jučer nam je bilo punih 9 mjeseci braka. Obično te dane na neki način obilježimo. On se zalagao za to da uvijek bilježimo te važne dane i prije braka. Jesmo bili u svađi jučer, ali ja sam mu ipak maksuz poslije posla otišla do radnje i kupila sitnicu kako bi to obilježila, čestitala mu na samom jutru, nisam željela da svađa stane na put tome, mislila sam da će je to nadjačati. Očekivala sam opet da i on nešto uradi, ali opet ništa, samo mi je čestito i to je to. Baš kao i za ovaj moj prokleti rođendan.
Ranije nije bio takav. Jeste tip koji je emotivno zatvoren poprilično, ali ako znaš da mi nešto znači puno, ako ti to otvoreno kažem, kako možeš ostati ravnodušan i opet ne učiniti to, a govoriš da me voliš najviše i da sam ti najvažnija i najvrijednija. Ja stvarno ne kužim.
Je li me ne cijeni dovoljno, svejedno mu je ili šta?
Inače jeste pažljiv, ljubi me, voli, ali ga ne kužim zaista, kako može i zašto tako radi? Pomozite!
|
Odštampaj
