Adana
|
Moje vjencanje...hmmmm.... Bilo je lijepo prije svega, malo, skromno...tuzno. Nije bilo sirena, niti svatova, ni kicenja. Mada u sustini nisam ni bila za tako neke obicaje.
Bio je 06. maj 2006. godine. Cak je i kisa malo padala, a ja sam uvijek govorila da se nikada ne bih udala ako pada kisa... a udadoh se. Srecom razvedrilo se  Ali uspjeli smo zakasniti na vlastito vjencanje 
Ono sto je bitno je da sam se udala za covjeka svog zivota, kojeg volim i koji me voli... Bila sam u prelijepoj vjencanici boje slonovace, a o tome sam od djetinjstva mastala (to je bila jedna stvar koje se nikada ne bih odrekla ). Cak sam se i noc pred vjencanje ofarbala u vatreno crvenu boju. Svi su bili iznenadjeni. A kako se inace ne sminkam i ne nosim haljine, bilo je to jako veliko iznenadjenje za sviju. Jedva su me prepoznali. Nikada necu zaboraviti pogled pun divljenja i ljubavi koji mi je muz uputio kada me vidio! Ali sve je proslo u nekoj zurbi pa nisam stigla ni da uzivam kako treba. Ali se sjecam momenta kada smo stavili prstenove jedno drugom i poljubili se, cinilo se kao da je vrijeme stalo i postojali smo samo nas dvoje, muz i zena...divnooooo!
Bilo je 50-ak ljudi, mala proslavica u stanu od prijatelja...i onda rucak kod svekrve uz jos jednu svadbenu tortu. I to isto vece oko 7 smo otisli na bracno u Pocitelj. A vjencanje je bilo u 14h. Kuma je uhvatila bidermajer, koji je bio prelijep, i totalno je isao uz haljinu. I tata je bio sa mnom, nisam namjeravala da ga ostavim samog kod kuce. Bilo mi je tesko kada sam krenula na bracno, a on ostao...
E sada, sta bih promijenila, pa recimo to da bih dala sve da je moja mama bila sa mnom, da me vidi, zagrli, isprati... Sta bih dala da me mogla vidjeti....  Zato kazem sve je bilo lijepo, ali i jakoooo tuzno i nekako nepotpuno. Ali sa mnom su bili meni dragi i bitni ljudi, i moj tajo i to je puno pomoglo.
Uglavnom sve u svemu ne mogu se zaliti... Bilo je nezaboravno i lijepo, bila sam zadovoljna i sretna (koliko je to bilo moguce)....
E napisah se i ja Sorry
_____________________________
Naša ljubav Asja je došla 17.07.2008.g :-)
The best thing to spend on your children is TIME...
|
,ali sam se osjećala izvrsno.Ustvari se ja nisam ni htjela udavati jer taj papir mi ne znači puno,ali nisam htjela da mi se dijete vanbračno rodi.A tek u 6. mjesecu sam se vjenčavala jer smo čekala sestru i zeta od MM da dođu iz daleke Amerike.Nismo željeli veliku svadbu,pa smo pozvali oko 30 ljudi da dođu kod nas.Svi smo se pokupili do opštine,malo bibikali po gradu i onda je dernek počeo oko 14:00 a završio se oko 03:00,uglavnom je tu bila naša raja i roditelji.Imala sam vjenčanicu i stomak mi se nije ni primijetio.Uglavnom svi smo se lijepo proveli,ma kao na derneku
naravno od uzbudjenja ali sam se smirila... 
i rekao mu, ajde zete ustaj da ne budu i po tebe dolazili, inaće se dolazi po mladu, mi smo se smijali kao ludi...a nervozana nas pucala pravo....Naša svadaba bila je velika, bilo je 300 zvanica, bila je prava ludnica , svi dragi ljudi na okupu , nas dvoje centar svijeta, plesali smo do šest ujutru...pamtiću uvjek jednu anegdotu... 
Odštampaj
