Medić*
|
IZVORNA PORUKA: emma.L
Prva vožnja Mostar - Čitluk - Mostar, taman mi trebalo 90 minuta  . Strašno i prestrašno!
Ali položih iz prve i tata mi odmah dade auto. Nije mi bilo svejedno, ali kako se u to vrijeme u Mo stalno stopiralo, definitivno je moja vožnja uvečer bila sigurnija. U početku sam parkirala samo na mjestima gdje sam mogla naprijed ući u prostor za parkiranje i produžiti odmah na onaj prostor ispred, da samo mogu poslije naprjed izići  . Jednom zamolila dva momka da mi isparkiraju auto, mogli su fino i odvesti se koliko sam ja mozgom razmišljala, hahahaha. Ali nakon godina vožnje svakakvih krntija naučila sam ih paliti u leru niz strminu, parkirati ''uz nos'' bez problema, ići na more na dan sa kanistrom vode pa dodavati vodu svakih 30 km i sl. Sad kad imamo relativno dobar auto vozim ga automatski, bez puno razmišljanja. Mada sam se toliko navozala da mi nije više neki gušt, nego iz potrebe.
Dakle, savjet je da kad položite polako probate same, manite se tata, braće i muževa. Ni jedan ne zna ušutjeti ili ohrabriti a kritika vam najmanje treba. Pa valjda i same znamo kad smo slučajno zakačile trotoar zadnjim točkom ili parkirale da pređemo na susjedno mjesto. Nije smak svijeta, još malo nazad naprijed i eto ga.
E ja imam strah jedino od vožnje po ledu i snijegu jer sam se u Mostaru jednom okrenula na zaleđenoj cesti punoj djece koja su se klizala. Kad tada nisam sišla s pameti razmišljajući što se moglo dogoditi nikad neću. A djeca kao djeca, trubio ne trubio oni svoje tjeraju, nisu se smirili dok dječak to popodne nije slomio nogu na tom ledu. Odlučila sam ove zime malo vježbati ali ipak s mužem. Ili neka me odveze na čistinu, a onda ga izbaciti iz auta  .
Slazem se  Polozila u 4 srednje. Nakon toga imala Golfa 3, konstantno vozala, dosadilo mi bilo u zadnje vrijeme. Dosla na studij u Sarajevo, ovdje nisam vozila, ali kada odem u svoj rodni grad ponovo za volanom, i sve tako. Prije godinu dana pocela voziti po Sarajevu, muz bio licni instruktor, puno pridikovao, tako da sam obecala usavrsicu se sama, bilo me je strah u pocetku, nisam se plasila sebe, plasila saam se da me neko ne udari Jedva sam se opustila. Sada je super, mada bih voljla za razliku od naseg auta ( zajednickog ) uzeti sebi neko manje, zensko, slatko, uskoro i planiram aBg.
Zimi je druga prica. Jos se nisam opustila, vozim jedino ako moram. Mada grijesim, ali ove godine cu krenuti polako u razbijanje ledai straha od klizanja
Zaboravih reci da me bilo strah voziti uzbrdo, posebno ako ima auto iza mene. I to se prevazislo ali jos ne dovoljno, ima malo panike jos ali se usavrsavamo polako. Trenutno ne vozim jer mi vozacka istekla pa je moram mijenjati.
< Poruku je uredio medic slatki -- 30.9.2011 22:11:16 >
_____________________________
Nema vece institucije od roditelja!
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
evo jedan za podrsku! 
sami u autu još nikad, ja ne smijem... 
to mi je najgore kad pomislim 
necu ni da vam pisem kakvih je bilo situacija sa njim.Cak jednom smo se vracali sa neke feste ja trudna zimsko doba ali bez snijega i on uvijek nesto pametuje sto nisi ovog pretekla ovdje sto nisi u krivinu usla ovako i bla bla i ja lijepo zakocim i reko izlazi van ili cuti i od tada nema bas neki primjedbi ali i iskustvo cini svoje.Zato u svakom slucaju sretno strah je normalan ali prolazan oprez i gas
