Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
Prvo izvinjavam se ako ovakva tema postoji, ali dosla sam u situaciju da moram o ovome razgovarati s nekim. Kad postoji problem kojeg sam svjesna, volim misljenje neutralne osobe, odnosno objektivno misljenje. Trudna sam 11 punih sedmica, a vec imam curicu od 5 godina. Prvom trudnocom, kao i sada jedini simptom trudnoce mi je pospanost. Hvala Bogu nema mucnine nema povracanja nema nikakvih tegoba. Sve je super, ma za pozeljeti. Ali... Prvom trudnocom sam se samo smijala, bila sam mozda cak i previse vesela... Nije postojalo apsolutno nista sto bi me izbacilo iz takta. Ali sada, druga trudnoca, po tom pitanju je totalno suprotna. Bez razloga planem na dijete, na muza, na prijatelje. Stalno sam nervozna, stalno sam svadljiva, a sto je najgore, plakala bih i dan i noc. Nikako nemogu da se dozovem. Moja terapija za smirenje je oduvijek bila muzika, a sada mi uzasno smeta... Pomagajte drage moje, sta da radim? Da li da se obratim nekom strucnjaku ili sta da radim? Svjesna sam svog problema i zao mi je ukucana pa i ostalih sto me trpe, a ja sam cini mi se svaki dan sve gora i gora. Ako nista drugo, recite mi svoje misljenje.
Bambi svima nam to tako naleti vjerovatno je prolazna faza onih poznatih "hormona" nijedna trudnoca nije ista tako da se bas nemozes porediti sa prvom em si bila mladja em jednostavno si bila drugacija ...
ja od jutros psujem na telefon ... kad me neko zove na kafu ja hocu da izludim jutros sam se izderala na mamu zato sto me prijateljica zvala i sinoc i jutros na kafu a meni se mrsko obuc i nasminkat i 2 sata sam rondala po kuci kako niko nema razumjevanja sta me zove vaka je naka i u tom je nazvala mama pa sam na nju sve sasula ona jadna kaze pa eto reci da cu ti ja doci ... reko vec si mi 10 puta bila nemam vise sta slagati ko grgec sam iz klinike ...
ona me izludjuje kuhinja tolko da dobijem slom zivaca kad mm promasi kantu ili ostavi prljav tanjir mimo sudopera ... idi poreda 10 serpi po sporetu ... al me brzo prodje i za 5 minuta sam ko nova ...
bitna je samodisciplina i da si svjesna toga da si teska ljudima oko sebe pa da kad te prodje dodjes i kazes ok do mene je al prije toga se ispucaj ako ti je tako lakse ... ti svoje podmiri a poslije ce se i ostali pomirit stim da je tako ... tebi je malo drugacije jer imas i malu kcerkicu koja bas nije odrasla da skonta da mamu pucaju hormoni al probaj se malo obuzdati sve u svemu proci ce meni naleti tako 7 -10 dana pogotovo sad kako sam na bolovanju i kako imam ove varalice ... par dana do termina nemoguca sam sama sebi .. eto ti jedan kilemtarski post da imas sta citati ... al samo na kraju da ti kazem da to nije bolest nego stanje i nek se malo prilagode ...
ja kad sam nikakva meni je krivo na sve oko mene kojima je dobro ... tako sam i jutros pisala na nekoj temi nisam mogla dobro spavati a ovaj moj do podne spava pa sam u 10 isla da ga poremetim sto mora njemu bit dobro kad meni nije to mi je glavna parola kad me uhvati zuta minuta ... nego se malo smiri pojedi sta slatko prosetaj i uzivaj a to raspolozenje ce proci samo od sebe
PS: a i ako neprodje pa to je 9 mjeseci ... uzivaj imas pravo na sve sa potpisanom ispricnicom .. pa sta god uradis opravdano ti je
eh babmi potpuno te razumjem... kad se samo sjetim kakva sam bila...pogotovo ono vrijeme dok sam povracala a svi mi solili pamet da trebam jesti...kao ja ne znam da treba jesti uf najvise me je zivcirao muz i moja mama( inace najvise te zivciraju najblize osobe)...mi dođemo u diskont i ajd sad cemo mi kupit sta meni paše i muz nabraja hoces ovo hoces ono, ja samo govorim bljak ili facu napravim...on na to poludi..onda usred kupnje ja kazem brze vozi me kuci povraca mi se i ja samo izletim iz diskonta i cekam njega kod auta. e onda kad sam zavrsila u bolnici svi su me nastavili morit...docu u posjetu, ja se ustanema oni svi na mene leziiiiii ne ustaj, ja poludim, ne bi da ce mi dijete ispati, svakako sam non stop lezala ali kad je posjeta volim sjesti... ugl na kraju krajeva kad sam postala totalno nepodnosljiva s muzem se razgovarala i lijepo mu objasnila svoje stanje i rekla mu da se ne ljuti na mene kada planem bez razloga... ugl kao sto ti je i rekla ex yu nek se pokusaju prilagoditi jer ti si sada u drugom stanju... pusa
_____________________________
Boze hvala ti na ovom najljepsem daru... EI 16.11.2009.
E, mene mm zove 'ispirač mozga' ! Možeš li misliti koliko sam 'teška'... Ja sam 22 tjedan trudnoće, svaki dan 'kilavim' o nečemu, kako mužu, tako i svojoj mami, babi, sestri, bratu, ma koga god se 'dočepam' . Imam nalete bijesa, plača, smijeha ma ko bi ga već znao... To su ti hormoni... Čudo prirode... Tebi je još teže jer imaš malu djevojčicu... Kada mi nešto nije po kontu, ja odmah nastojim to da zaboravim i počnem misliti recimo o bebi, odjeći, kupovini, kako ću se naredni put ošišati ... Da, draga moja, u tom jednom naletu, kosu koja je bila do pola leđa i koja me odjednom nervirala skratila sam do paža koji je do ušiju, frizerica nije mogla da vjeruje... Mama mi kaže, super ti je, samo neka nisi na ćelavo , ostali su svi bili bez komentara... I još mnogo toga draga moja Bambi09... Ali, izdržati će mo mi to, nije ni 9 mjeseci tako predugo, a opravdanje kao što reče Ex Yu, uvijek imamo...
eee drage moje, bas ste me nasmijale... ex yu ... pa gdje nadje grgeca, mog najdrazeg lika iz NMK... svega sam ja to svjesna da su u pitanju hormoni, da ce trajati najduze 9 mjeseci i koliko toliko se pokusavam kontrolisati i moram priznati da uspijevam... ali nekako mi bas neprirodno i nepoznato ovo sto osjetim u datom momentu... evo bas sad mi mm govori u smislu kao da pocinjem biti opsjednuta RR, a ja nemam snage da mu lagano odgovorim da neke stvari ne moze on razumjeti kao vi i da je puno lakse razgovarati sa osobom koja zna o cemu pricam... a dok bi njemu to sve objasnila... lakse mi je otipkati... i eto umjesto da mu to tako fino kazem, ja sutim jer ako progovorim to ce biti samo aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! u svakom slucaju hvala vam na razumjevanju
A ja posljednjih dana, blago rečeno, luuuuuuudddddiiiiiimmmmmmm što od telefona, ko na centrali sam ili se javljam ili odgovaram na sms pa poludim i onda sve isključim. Pa onda posjete Stvarno ne mogu da vjerujem, umjesto da me ljudi sad puste, ionako sam i emotivna i panika me fata od poroda i imam bolove, i svašta mi se nešto "stislo", oni dolaze li dolaze eto da vide kako sam. Mislim, lijepo je to, super, vjerovatno bi se zabrinula da me niko ne zove i ne dolazi ali..... Meni ne bi palo na pamet da ženu pred kraj trudnoće još opterečujem dodatnim pitanjima: a šta, a kako?? Ako želi nek mi sama kaže ... UH!! E onda, lezi, sjedi, idi spavaj, skupljaj energiju, hoćeš ovo, ono.... pa HALO nisam mutava, pustite meeeeeeeeeeee!!!!!!!! ma pukla 100% hahahahahaha
Ja se ponek ad naprosto divim kako mm izdrzi samnom, planem na svaku sitnicu a najcesce na ono sta sam jela i sta mi se jede, a meni se zeludac dize i od same pomisli na bilo kakvu hranu. Placem na bilo koju sitnicu, juce sam se rasplakala kao malo dijete jer se nismo mogli dogovoriti oko boje francuskog lezaja. Ma uzas. Kako mi dodju takvi trenuci nekog odvratnog raspolozenja, kad nisam ni sama sebi jasna, tako imam i momente neke euforije. Dat cu mu orden ako izdrzi do kraja. Mogu samo reci da zahvaljujem Bogu sto imam podrsku i razumjevanje.
ja sam sa svojim " psihičkim stanjem" mislim izmucila i sebe i mm za cijeli zivot tj. sad je malo bolje nego na pocetku ali opet me zna uhvatiti. Najgore podnosim odredjene ljude koji su teški i nose negativnu energiju, u trudnoci mi je postalo teže izolirati se mentalno od takvih, osim toga svaki probavni problem me ucini
ja sam 35 tjedanma trudna i zadnjih dana sam nikakva,nerovozna,sve me nervira jos i ovo vrijeme,hormoni mi lude,ne spavam nocima i vjerovatno mi malo i imunitet oslabio pa me uhvatilo nesto kao prehlada...jos kako muz radi u hercegovini pa smo razdvojeni od pon.-petka sva sam nizasto...danas sam otvorila i bolovanje...
Hvala Bogu da nisam jedina, i ja sam pravo razdrazljiva, sto rece poetesa jedan dan, ma kakav dan, jedan sat sam a drugi . Kad nam neko dodje i ja izadjem iz prostorije, moj mm odmah pocne da se zali kako sam nemoguca, , sve tiho da ja kao ne cujem, izludit cu ga jer imam jos pravo puno. Jedino me neko utjesi da je to mozda samo na pocetku i da ce poslije proci .
Ela, ne znam koliko si trudna, ali ja evo cini mi se lagano pocinjem sa samokontrolom... Jucer sam uspjela ostati mirna nakon sto su me pozvali da dodjem na posao a ja na odmoru, jos kad sam vidjela zbog kakve gluposti i jednostavnog posla su me pozvali, super sam odreagovala... Da je to bilo kojim slucajem prije 20 dana, napravila bih scenu i haos, ali jucer sam uspjela ostati mirna, ali zato kad sam dosla kuci, plakala sam 2 sata... Nadam se i ja kao i ti da je to samo na pocetku, da ce to vremenom proci... Ne bila u kozi nasim mm...
JA SE TEK PRIPREMAM ZA TRUDNOCU, I NIKAKO DA NADZEM NEKE SAVJETE O TOME... PRESTALI SMO SE CUVATI, PLODNI DANI SU MI SAD OVE SEDMICE I SAD NEZNAM KAKO STA.... JEDNA KOLEGICA MI JE REKLA KAO SVAKI TRECI DAN DA SE NOVI I STARI SPERMICI NE POSVADAJU, A DOKTORICA MI JE REKLA SAMO SE PRESTANITE CUVATI I LAGANO... STA I KAKO, POMAGAJTE ZENE... JA SAM TEK MJESEC DANA U BRAKU.... OBOZAVAM DJECU I JEDVA CEKAM MAJU BEBICU...