Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Kako i naslov kaze da sam izgubila jucer prijatelja u saobracajnoj nesreci. Osjecam se grozno.s mi je gore to sto nemogu otici na sahranu,jer se to dogodilo u Hrvatskoj a ja sam 1000 km daleko. Neka te andeli cuvaju!
< Poruku je uredio Amelaa RR -- 28.10.2008 8:33:37 >
JAko mi je zao .Prije dvije godine moj muz i ja izgubili smo kucne prijatelje koji su poginuli u saobracajnoj nesreci . Dosli su u Bosnu na odmor, i jedna greska pjanog vozaca ubila je dva krasna bica.Znam kako se osjecas ali moras biti jaka, jer ti nishta nemoozes promjeniti. Bozija volja je ono shto nam se desi.
_____________________________
Mamina sreca 7-9-2005=)
"Brak se mora neprestano boriti protiv nemani koja sve proždire- protiv navike." Hanore de Balzac
Draga Orhideja, zao mi je zbog tvog gubitka I ja sam prosle godine izgubila prijateljicu u saobracajnoj nesreci, posla na more, i iza Metkovica na njih naletio autobus....tuga ziva.... Ona je bila neko s kim sam mogla da se ne cujem i ne vidim godinu dana, a poslije toga da pricamo kao da smo bile zajedno jucer... Isla sam njenim roditeljima na zalost, dala sjecanje u novine...ali jos ne mogu da vjerujem da je nema... Bila je pojam dobrote, ljepote i pravog prijatelja, i puno mi nedostaje.
Jedino što možeš jeste da naučiš živjeti s pomišlju da ga više nećeš vidjeti, ali zato vjerovatno imaš sjećanja na more prelijepih trenutaka, zgoda i događaja u vezi s njim čime ćete uvijek biti povezani voljela bih ti reći nešto čime bih te bar malo utješila, ali to jedino Bog vremenom može da uradi šaljem ti zagrljaj podrške
Dva puta sam pokušala da zaobiđem temu i ne mogu. Svako ko to nije prošao, ma koliko se trudio da razumije ne može.Ja sam takođe u žalosti jer sam iznenada prije 27 dana ostala bez oca. Kada sam prije 2 godine tješila muža u istoj situaciji znala sam da mu je teško i da boli ali nisam znala koliko, da bol parališe, da ima momenata da ne možeš da dišeš,da si spor, da hiljadu puta vrtiš zadnji razgovor....ali ne možeš da uradiš ništa, sve je to od Boga, kažu toliko mu bilo dana i to moraš prihvatit. Mnogo mi je žao, naročito jer ne možeš da odeš na sahranu.
_____________________________
Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......
zao mi je zbog vas.pogotovo Ziki jer ipak otac je otac.budi jaka zbog Tarika.ja na srecu nikad nisam izgubila nekog iz obitelji ali jesam druga prije 4 godine.udario ga auto.stvarno mi je bilo tesko
Orhideja, žao mi je zbog tvog prijatelja. Ziki, shvatila sam kad si napisala da si zamalo izgubila mlijeko da se nešto ružno desilo. Čuvaj se i budi jaka zbog svog pačića
_____________________________
23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :) 14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)
Znam koliko je tesko preboliti gubitak dragih i voljenih osoba.Al zivot ide dalje.Sjecajte se lijepih stvari i uspomena koje ste prozivili.Jako mi je zao.
bio je jednom jedan antonio koji je zivio preko onog brdasca koje je meni bilo tako drago... imao je prekrasne plave oci i lijeou plavu kosicu i bio je nestasan mozda cak i najnestasnij od nas bio je to moj veliki drug iz djetinstva koji me je vodao cesto sa sobom i kojem je mama vjerovala iz kojeg razloga ne znam ni danas dolazio je po mene kada sam imala zabranu izlazaka pa satima molio mamu da me pusti napolje , da ce on pazit na mene pazio i taj 13 rodjendan na mene kada me je mama odvela sa drugaricama u diskoteku. zamalo nije opalio samar nekom starijem momku jer me je gurnuo... isao mi je nekad na zivce sa svojim salama i glupostima djecijim tusio me je kada smo se kupali na rjeci a kada sam sa skakaonice skocila na galvu i sudarila se sa nekim mokom ispod skakaonice on me je izvukao i odnjeo kuci da bi se potom starsno smijao mojoj ogromnoj cvorugi rekao mi je da mi taj krompir iznad ljevog oka bas stoji zaljepio je maminu vaznu koju sam oborila i za koju joj nikad nisam rekla i danas stoji na istom mjestu ta vazna... tog jutra sam se vracala iz njemacke i bilo je oko 10 sahti ujutro na prvoj okuci prije moje kuce je bila policija i ta prokleta zuta traka...i moji prijatelji uplakani...svi i necije tijelo prekriveno nekom bjelom glupom dekom izletih iz auta pitam sta je bilo i cujem ono sto ni danas ne mogu vjerovati nema ga...nema antonija vise...nema njegovih plavih ociju i glupih dosadnih sala sad je sam na nekom drugom mjestu svaki dan prodjem pored tog mjesta poginuo mi je ispred kucnog praga toliko mi je znacio
razumijem te u potpunosti nekad uzmem stare slike pa se smijem kako je bio mrsav i ruzan pa placem jer ga nema pa se sjetim neke gluposti i tako...
_____________________________
Naomih 27.03.2008 9.41 hm...
I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change
Orhideja samo moje riječi podrške, ti mogu ponuditi, i da se svi zajedno nadamo da Mu je tamo negdje puno bolje. A kao što neko reče, na nama je da se sjećamo onih kojih nema, sa osmijehom na usnama i srećom u duši, jer smo poznavali čovjeka dostojnog divljenja.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
Orhideja stvarno mi je zao.....i znam kako se osjecas..jer jedne godine od mog brata najbolji prijatelj je poginuo u saobracajnoj nesrecu....zapravo su oni bili kao braca...i to je bio sok pravi...Od tada moj brat nikad vise nije slavio svoj rodjendan..... Ziki zao mi je zbog tvog velikog gubitka...jer ipak otac je otac...kao i mati je mati... I eto trebamo svaki dan da im govorimo da ih volimo najvise na dunjaluku jer kad ih vise e bude bit ce nam zao.....
< Poruku je uredio Amelaa RR -- 28.10.2008 8:39:38 >
nisi sama u svojoj zalosti.ja sam ljeta 2007 izgubila i prijateljicu i kumu koja je umrla drzeci svog 6 mjesecnog sina na rukama.imala je 28 godina i srcanu manu od rodjenja.imala je jedan propao brak zbog bolesti i drugi samo od Boga dan.iako su joj doktori rekli da je veliki rizik darodi ona je to ipak uradila.nakon jednomjesecne borbe za zivot preminula je ljubeci svog sina i dajuci mu zadnji put njegov obrok.nisam o ovom pisala,nisam htjela jer boli i sad dok pisem sjetim se njenog osjeha,sjetim se njenog sincica koji danas ima drugu "mamu" koja mu svaki dan pokazuje slike njegove prave mame iako je jos mali i ne
< Poruku je uredio dana3 -- 6.1.2009 14:12:21 >
_____________________________
kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato
tesko je i misliti o tome.to ljeto vidjela sam je zadnji put,bila je slaba ali je drzala svog sina u narucju i govorila da ce se izboriti zbog njega ali eto.smrt nam je bliza nego kragna za vratom. bila mi je kao sestra.... am ne mogu da pisem o tome jer placem svaki put.tesko je puno,tesko zbog nacina kako je umrla
_____________________________
kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato
bio je jednom jedan antonio koji je zivio preko onog brdasca koje je meni bilo tako drago... imao je prekrasne plave oci i lijeou plavu kosicu i bio je nestasan mozda cak i najnestasnij od nas bio je to moj veliki drug iz djetinstva koji me je vodao cesto sa sobom i kojem je mama vjerovala iz kojeg razloga ne znam ni danas dolazio je po mene kada sam imala zabranu izlazaka pa satima molio mamu da me pusti napolje , da ce on pazit na mene pazio i taj 13 rodjendan na mene kada me je mama odvela sa drugaricama u diskoteku. zamalo nije opalio samar nekom starijem momku jer me je gurnuo... isao mi je nekad na zivce sa svojim salama i glupostima djecijim tusio me je kada smo se kupali na rjeci a kada sam sa skakaonice skocila na galvu i sudarila se sa nekim mokom ispod skakaonice on me je izvukao i odnjeo kuci da bi se potom starsno smijao mojoj ogromnoj cvorugi rekao mi je da mi taj krompir iznad ljevog oka bas stoji zaljepio je maminu vaznu koju sam oborila i za koju joj nikad nisam rekla i danas stoji na istom mjestu ta vazna... tog jutra sam se vracala iz njemacke i bilo je oko 10 sahti ujutro na prvoj okuci prije moje kuce je bila policija i ta prokleta zuta traka...i moji prijatelji uplakani...svi i necije tijelo prekriveno nekom bjelom glupom dekom izletih iz auta pitam sta je bilo i cujem ono sto ni danas ne mogu vjerovati nema ga...nema antonija vise...nema njegovih plavih ociju i glupih dosadnih sala sad je sam na nekom drugom mjestu svaki dan prodjem pored tog mjesta poginuo mi je ispred kucnog praga toliko mi je znacio
razumijem te u potpunosti nekad uzmem stare slike pa se smijem kako je bio mrsav i ruzan pa placem jer ga nema pa se sjetim neke gluposti i tako...
Da,da Majo bio je to naš Birđo,vjeruj mi još ga nisam prežalila,i još uvijek mislim da ću ga sresti,čak mi se učini da sam ga vidjela. Bila sam trudna tad kad su mi javili i jako teško mi je to palo,nek počiva u vječnom miru. bilo mi je teško pisati o ovome ali kad sam pročitala da si ti pisala morala sam se nadovezati
izgubiti voljenu osobu je jako teško, najteže je naravno kad je neko iz obitelji. Kada mi je umro otac noćima sam se budila i vrtila film šta mi je zadnje rekao... često ga sanjam, kao on je ozdravio i ja sam sretna u snu a kad se probudim po dan-dva ne mogu sebi da dodjem. Strašne su to stvari, oni koji nisu to doživjeli ne mogu znati kako je to
moja baka koja mi je bila kao majka umrla je 30.11.2006. godine. sanjam je svaku drugu noc. toliko mi fali. jos ne mogu reci ''pokojna'', jos se ne mogu rastati od nje... mozda ju i zato sanjam. sjecam se dok je bila u bolnici. nije mogla pricati, pa mi je pruzala ruku da ju drzi m i znacajno stiskala. gledala me pgledom kojim je htjela reci.
bako moja, nikad te ne mogu zaboraviti. toliko smo jedna drugoj znacile. ti meni jos uvijek i jos vise. znam da me prati tvoja sjenka i da me cuvas. volim te.
ovo sam morala napisati
_____________________________
Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan.
S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.
i ja sam izgubila najboljeg prijatelja u saobracajnoj nesreci prije sest godina. danas mu je rodjendan,trebala bih nazvati njegove roditelje a ne znam kako cu..... tesko mi je i samoj, nedostaje mi, iako godine prolaze nisam ga zaobravila niti cu, ali kada cujem njegovu mamu...
Odštampaj
