Blue rose RR
|
Sa većim uzrastom, i sa većim prilivom riječi u njihov još uvijek oskudni riječnik, djeca žele da budu aktivni sudionici razgovora sa drugim, obično pretjerano aktivni sudionici sa odraslim .
Bujica riječi izlazi iz tih malešnih usta upravo u trenutku važnog dogovora nas i našeg muža ili nekog drugog, naravno nezaobilazni su trenutci kada za ručkom diskutujemo o prethodnom danu ili obavezama za sutrašnji dan, ili pak kad imamo hitan telefonski poziv, a oni su smislili da zaokupe našu pažnju određenim pitanjem (naravno koje zahtijeva elaboraciju dužu od dvije kraće rečenice)
Kako se dogovoriti ko prvi da započne ili završi razgovor?
Na koji način reći djetetu da je umijesno da prvo završi razgovor oni koji su prvo i započeli, a da to dijete razumije?
Na koji način, opet sa druge strane, ne zapostaviti i djetetovu misao, jer je vrlo često kratak vremenski rok njihovog razmišljanja o datom pitanju?
Mislim da je potrebno,da bi i jedna i druga strana bila zadovoljna i zadovoljena da:
- djetetu damo do znanja da mora pričekati, makar, završetak misli roditelja,
- pri tome skrenuti pažnju da nije lijepo prekidati razgovor, ne bitno da li se to radi o odraslim ili drugovima njegovim/njenim,
- pokušati da svoj razgovor, nakon njihove upadice, skratimo i okrenemo se njegovoj/njenoj potrebi, da bi dali do znanja da ipak mislimo i na njega/nju,
- nagovoriti muža da nekada prekine on razgovor nas i djeteta, kako bi smo dali primjer kako i tata ili mama moraju pričekati kraj razgovora, jer nije lijepo upadati drugim u riječ.
Ne znam tačno kada smo mi počeli da kikici skrećemo pažnju na to da upadanje u riječi/razgovor nije lijepa osobina, i da mora pričekati.
U većini slučajeva obratimo pažnju da li je ono što je ona htjela da kaže važno ili je to nešto uobičajeno, i ako je njoj bitno skratimo svoj razgovor.
Naravno ona koristi svaki put priliku da svima onima koji upadaju njoj u riječ da im ljubazno kaže (pružajući svoj kažiprst u vis - mamina reakcija  ) da nije kulturno upadati nekome u riječ. :)
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y
|
...ako nije upadanje u razgovor..onda nas "davi" da je gledamo kako plese i slicno....malo je reci da je dosadna...ja sve kontam da je faza....po 1000X cujem mama, mama...pa rukama meni da je vidim....pa mi glavu okrece...takva je i kada telefoniram.... 
da naravno, dijete se treba osjećati bitnim i kada započne nešto pričati treba ih pustiti da završe misao... 
,to je bas neugodno,ja svaki put kad zavsim razgovor trubim da to nevalja al nema vajde 
Odštampaj
