batterfly
|
Gledati kako ispotiha i polahko vene jedan zivot...
kako u trenu nestaje...gasi se...zivot jednog roditelja...i u tapati se u moru svoje nemocnosti i slabosti i ne moci nista uciniti...do cekati.........i dati sve od sebe da mu posljednji trnuci budu ispunjeni onim sto ga cini sretnim..i pri tome ga pogledati..i reci:" Volim te,...i Oprosti".......
Izgubljeno vrijeme se ne moze vratiti...greske se ne mogu ispraviti..,a ono sto je ostalo...cini se da je prekratko...cini se premalo(vremena)da bi pokazali..i pruzili ljubav covjeku...cija pruzena ljubav,cini se,ponekad nije bila,u potpunosti,shvacena....
Blizi se kraj...znam....i, mozda, ja imam cijeli zivot pred sobom da promjenim nesto..da zivot upotpunim mnogo bitnijim i vaznijim stvarima...ali on nema............
I ta prolaznost zivota kao jednog trena...je neopisiva...strasna...ali i te kako realna i stvarna....
U mahovima,u buri mojih misli i razmisljanja ,na tren isplovi misao kako imam iluziju da mi je, u strahovitoj lomljavi i prolaznosti, svega oko mene....dat samo "jedan tren"......i,mozda,sada izgubljena u svojoj svjesti i shvatanju zivota "olako", MOZDA,shvatam da taj tren treba zivjeti radosno i snazno...mirocom biljke...i ne pomisljati ni kad je poceo..ni kad ce svrsiti..mozda.....
Ali ne znam zasto me prati to osjecanje prolaznosti i zasto sve vise prozima cijelo moje bice i hara u meni kao zaraza.......Sa strahom,sa tugom, sa bespomocnoscu, gledam kako dani proticu...I u daljini nepojmljivi trenutak...kad ce kanuti posljednja minuta....
I ta misao, u meni kao bolest koja se krije i koje sam svjesna..u svakom budnom momentu,pretvorila se u trajno stanje mog duha...Ne mogu drugacije....I to je ona nezdrava potreba cvjeka da se odmah razracuna, izmiri,..promjeni,...sukobi,...poistovjeti..sa svime sto se pred njim nalazi,,,,To je bezuman napor koji trazi stotinu snaga kao sto je moja...
Snaga vjere,moc,njena velicina...u nju se uzdam...jer ona mi olaksava..ona me uci...ona me ispunjuje,..daje razum,snagu,volju,nadu,....i da nije nje(kao takve).................moja dusa bi lutala izgubljena,a ja bih tonula dublje....i dublje.....
Nisam sve ovo napisala da bih me neko zalio,naprotiv, to je najmanje sto trazim i ocekujem....
Tu sam da bih vam,bar malo pomogla da shvatite i vi prolaznost zivota,iako smo je svi ,manje vise svjesni,ali ta nam misao uvijek stoji negdje u magli,u podsvijesti,a trebalo bih da nam je bistra i jasna kao dan.......jer ta prolaznost zivota u trenu se gasi,,,...i zato vas molim,taj tren zivota i prolaznosti iskoristite najbolje i najefikasnije......
Kucanske poslove ostavite za "drugi" dan,pranje prozora,peglanje,usisavanje,prasina,.....odgodite za drugu sedmicu,umjesto toga otidjite i obidjite prijatelje sa kojima ce te uzivati ispijajuci kafu....Jer niko VAS(a ni mene),nece cijeniti po cistoci prozora,ili cistim policama,..ili ispeglanim vesom,.....cijenit ce nas po nasem "zalaganju" i "ulaganju" u prijateljstvo,.....(jer ta dva sata koja potrosite svake sedmice na pranje i peglanje su uzaludna,..nepovratna..jer opet ce za 2-3 dana biti prasine..opet ce pasti kisa..OSTAVITE SE TOGA.preskocite to svaka 2-3 dana,to vrijeme iskoristite za porodicu,prijatelje,....jer to vrijeme ce vam biti dragocjenije...)..posvetite svojoj djeci dragocjeno vrijeme,uzivajte u njihovom zagrljaju,osmjehu,poljupcu,...jer to ce te "potroseno" vrijeme pamtiti kao neprocjenjivo,...."Srezite" sebi stvari od kojih "emocionalnog zadovoljstva" imate najmanje.....
Dozivite to,da kada se,sutra,osvrnete unatrag,imate puno ljepsih i ispunjenijih trenutaka od onih bezlicnih i ruznih.....
I sada znam da je uspjeh:
Iskoristiti pet stvarih ,prije drugih pet:
-zivot prije smrti,
-zdravlje prije bolesti,
-slobodno vrijeme ,prije zauzetosti,
-mladost prije starosti,
-i bogatstvo prije siromastva i neimastine........
|
mishka svaka čast! zaista jedan dirljiv ali realan tekst samo što mi toga nismo svjesni i često zaboravljamo! 
, čuvaj se...
super text i nadm se da ce mnogima otvoriti oči. 
Odštampaj
