Iskreno, ne znam. Mislim da mnogi ljudi kazu da bi, ali ne bi to ipak nikad uradili

da...

Prije bih usvojila nego rodila, ali moj djuvegija ne zeli ni da misli o usvajanju djece, iz njemu znanih razloga.

Iz humanih razloga vrlo rado,ali neopisivo me strah suze takvog djeteta...

Da nemam svoju djecu bi,ali ovako iskreno ne bi

Razmisljala sam o ovome. I mislim da bih kada bih u sebi osjetila taj klik da je to na meni da ucinim, da jedno dijete usrecim.

bih da imam uslove, znači normalan posao i dovoljno novca, kad vidim slike iz doma bjelave ili duge odmah bi zaplakala, stvarno mi je žao te djece

odmah petero, sa samo mogu :-)

ne, to bi mi bila zadnja opcija, a možda ni tad ne bih

kao i vještica, ne bih. Nisam o tome razmišljala ni kad je "trebalo" sad pogotovo ne. Mislim da nisam dorasla za takvo nešto.

potpisujem jasmin da se ne poavljam ;)

U slučaju da nisam imala svoje MOŽDA bih,ali ovako ne.Prevelika je to odgovornost.

potpisujem smajli80, a puno mi i ovo moje dvoje, jedva deveram:)))

Potpisujem Vješticu i Balasgirl :) I imam osjećaj da ljudi olako kažu da bi usvojili dijete...

mislim da muz ne bi bio za to, ali ja bih rado posvojila dijete jednog dana...

Imamo 2 djece i ozbiljno razmisljamo da za par godina usvojimo dijete. Ja bih kako da mogu odmah sada dovela neko siroce npr iz Palestine, Sirije... i tako, ali znam da je to kod nas neizvodivo.

ja bih voljela i cesto razmisljam o tome, samo ako muza uspijem nagovoriti<:)

Da,jedna od opcija je bila.)))ali Allah dz.je uradio kako je trebalo....

Dok nisam imala djecu, niti ih planirala, niti bila u problemima da ih rodim mislila sam da bih, s pika. Danas nisam tako sigurna. Što kaže Jasmin, nisam sigurna da sam dorasla da budem pravična i siročetu i svojoj djeci. Međutim kad bih došla u situaciju da je prihvatanje tuđeg djeteta na bilo koji način njemu pitanje opstanka ili zdravlja, sigurno bih dala sve od sebe.

imam svoje dvije curice i sad da mogu usvojila bih jos jednu curicu, ako ništa bar na čuvanje ( jel se tako kaže )

Mislim da bih , jer koliko god da me strah odgovornosti koje to nosi sa sobom , ipak pomislim da i tu trebam sebe staviti na drugo mjesto i usreciti neko dijete.... E jedino sto mislim da je kod nas to malo komplicirano i treba dosta financija...

Potpisujem Lejlu Ka. Teško pitanje :(

mislim da nisam dorasla a pogotovo sto imam svoje dijete,i ako Bog da ocekujem evo i drugo.

Kod nas je izgleda takav zakon da kad usvojis dijete ako se bilo kad pojavi roditelj koji zeli dijete nazad moras mu dati. Ko bi to podnio :( Iskreno i bez toga bi me bilo strah kako ce dijete reagovati na to da je usvojeno a ja ga sigurno ne bi volila manje nego svoje..

da mi neko ostavi dijete na kućnom pragu i jedan dan provedem s njim ne bih se mogla rastati, tražila bih posvojenje.... to je jedna situacija.....inače teško.. da nemam svoje djece bez razmišljanja..

Dalia, nije to baš tako. Moja prijateljica je usvojila bebu iz porodilišta, sve podatke o majci ima ali majka ne zna ništa o usvojiteljima i mala ima rodni list gdje je majka usvojitelj i zakon je 100% na njenoj strani. Druga je priča kad djete poraste i dobije želju da upozna biološke roditelje, što se uvjek i dešava. Nedavno je moj M. ostao u bolnici na pulmologiji i sa nama u sobi bio dječak iz doma, jedva sam se rastala od njega. Da nemam svoje djece bi usvojila, ovako nemam ni uslove ni potrebu. Iskreno .

Potpisujem Jasmin...

Imam dvoje, želim ih još. Ako moje zdravlje ne bude moglo da podnese još trudnoća to mi je opcija. Kad usvojiš i presječeš u sebi to nema više ovo je moje ovo nije, sva su moja pa kako sa dvoje deveram ko sudija ko je kriv ko je prav, ko je prvi ugrizao tako i sa njim.

Realno, u opće nije lako posvojiti dijete jer je malo djece koja imaju pravno čistu situaciju za posvojenje. Mora postojati situacija da dijete nema nikog od živih rođaka ili da su se oni koje ima odrekli potpuno djeteta. Vrlo je malo djece kojih su se rođaci odrekli, i ako ih ne uzimaju sebi, neki ih čak i ne kontaktiraju. Zato bi socijalna služba vjerovatno prioritet dala paru bez djece prije nego nekom ko ima vlastitu djecu. Ziki, nije to baš tako jednostavno biti pravičan. Ne shvata se tvoja pravičnost jednako od strane onih na koju je primjenjuješ. Ono što dolazi od bioloških roditelja nije isto (makar se radilo o identičnom postupku ili stvari) kad dolazi od posvojitelja (ako dijete zna da nije biološko), naročito ako postoje biološka djeca. Jer i svako biološko dijete najčešće misli kako se samo njemu nepravda čini i da je onom drugom bolje, a možeš misliti kako je to kad je u pitanju posvojeno dijete. Tu se naravno postavlja i pitanje svjesnosti djeteta o svojem porijeklu, da li posvojeno dijete odgajate da bude svjesno toga da nije biološko (ako je došlo kao beba), što bi po meni bilo jedino fer.

da, kad nebi imala svoje rodjeno bi bez razmišljanja al sam bebu ... ovako iskreno ne ....

sjeti se, kod nas je jedna komšinica davno bila otpisana od djece da nemogu ni ona ni muz imati ih imala je najmanje 10 pokušaja sa deset_, sponatani pobacaja neki u 5 tom , mjes neke na kraj trudnoce ugl. nijedna se beba zadrzala nije :( ona nakon dugi deset_ i nešto godina , usvoji bebu :) posle dvije godine , ona zatrudni i rodi zive zdrave blizance eto bozija sudbina sad ima tu curu posvojenu i svoja dva sina .