Evo ja koja imam jedno da odmah sebi odgovorim! :)))) Nekako gledam ovu svoju i pomislim na drugo i znam da cu i svako naredno voljeti najvise na svijetu,ali isto imam osjecaj da ce ova cvrckica moja ipak imati malo posebnije mjesto! Ili je to jer drugog jos nemam!?

ne znam, ne bi smjela komentirati :-) mislim da ću ih podjednako obasipati ljubavlju, pažnjom i sl al možda se neko od njih odvoji al tek kasnije.... možda jer se bolje razumijemo i sl, al to bi stavila pod ""bolje se slažemo" a ne nikako pod "više volim"

Biću totalno subjektivna do tog dana kad rodim drugo dijete i rećiću da nikad niko neće zauzimati mjesto koje zauzima Iman. Znam da lažem, jer će jednog dana doći još jedna mala šmizla i ukrasti svoj komad mog srca...al za sad moje srce pripada samo njoj! <3

i sama cesto razmisljam o ovome, da li cu moci ikoga voljeti kao L. voljela bih da zaista dobijemo iskrene odgovore na ovo pitanje il da anketa to pokaze svojim rezultatom

Ja koja imam dvoje a malenu sam rodila prije mjesec dana reći ću da ih sad volim ajde da kažem podjednako....Malac je prvi imna skoro pa pet godina i znam sve njegovo ,njegove potrebe,njegove navike,skoro pa da znam kako diše :-D dok malena je također dio mene i kako vrijeme prolazi nekako se sve izjednačilo ...Ja mogu iskreno reći da ih volim istom jačinom,ali možda na malo drgačiji način....Ali kako je meni moja majka prije govorils: "Pet različiti prstiju nam je na ruci ali koji god da posječeš isto boli" ;-) <3

Cijelo vrijeme sam razmišljala o tome kad sam bila trudna sa drugim djetetom! Ali rođenjem druge bebe se sve okrenulo(mada sam na samom porodu doživjela šok)! Jednako ih volim-možda svako na drugi način(zbog toga što su u različitim uzrastima),ali ako se ljubav može mjeriti-djeca se isto vole!!!!!!!!!!! Čak je mm rekao da zbog prvog djeteta treba roditi bar još jedno-jer ovo prvo estagfirullah k'o Boga počnemo tretirati!

Selma-ja i ti u isto vrijeme pisale-isto smo rekle!

doublemum, a kakav si šok dozivjela na porodu???

prvo dijete je prva radost ali da ih odvajam jedno veliko ne stvarno ih volim sve troje tacno podjednako mozda sto bebi vise trebam ali kad je ljubav u pitanju isto znas kako kazu na ruku prste gde god da poseces boli ;)

mozda dok je ovo drugo beba vise navodis na prvo jer tu se mesaju osecanja zao ti prvo sto je ljubomorno njemu bi dala sve jer je drugo jos uvek beba ali kad odrastu ne moguce je odvojit verujte mi

teacher-prvo sam odmah uzela, mazila-osjetila odmah da ga volim....a drugo-k'o da ga nisam ni rodila-mislila sam samo gdje mi je starije dijete-trebalo mi je malo više vremena da se naviknem na njega, da naviknem da "se dijelim"Pomislim nekad da sam imala blaži oblik postporođajne depresije?!A sad-tačno znam da sam po pola za obojicu!!!!!!!!

Moj Anel ce meni uvjek biti poseban i uvjek ce imati za mrvu vise mjesta u mom srcu jer je moje prvo djete i teskocek sto se kaze heheh ....

Felix-javi se kad rodiš drugo-mislim da ti nije validno ramišljanje-he,he,he

SElma je to najbolje rekla i uporedila. Ja ću uskoro postati mama druge bebice i mislim da je ugledam da će ljubav biti podjednaka kako prema prvom tako i prema drugom, ali mislim da su generalno drugo, treće djete po redu , ugroženije uodnosu na prvo, jel i trudnoća nekako mi je sa ovim došla haman pred kraj i nisam imala vremena da uživam, zbog brige i letanja za prvim djetetom, više obaveza i odgovornosti, a i kad se ovo drugo rodi, nemožeš mu se posvetiti kao prvom, zbog ljubomore i sl, neznam, voljela bih da griješim!! Ali u globalu mislim da nema razlike u ljubavi i osječanjima..

doublemum javit cu heheh nekazem da necu voliti to drugo djete nego kazem da ce anel uvjek biti mrvu meni drazi ......Nece to promjeniti drugo djete 100%

a felix, sta ako bude jedna umiljata djevojcica? znam koliko bi ti to zeljela:)

Ček, ček Felix, pitaćemo te....al požuri malo :)

Jednako.. Ja sam se jako bojala da necu moci voljeti drugo dijete kao prvo i prevarila sam se. Vidim i po drugim roditeljima, drugo dijete bude nekako posebno, umiljato ili pravi mali lopovcic da nema sanse da mozes reci da jedno vise volis od drugog. Postoji razlika u tretiranju samo zbog godina jer ne mogu imati isti stav prema djevojcici od 6 i od 3 godine i to je sve.

Cesto razmisljam o ovome,stvarno ne znam,vidjet cemo za dva-tri mjeseca.

Uh meni se čini da kad bih dobila curicu, koja se voli maziti da bi ovaj moj grubijan ipak malkice bio malo manej draži, znam da ga volim beskrajno, ali često znam i naglas reći da mi se ne sviđa njegov grubijanski karakter, ako se to sa 2,5 godina može nazvati karakterom :-)

Ihhhhhh...kad sma aj prvu rodila čak sma mislila tada daniko ne voli svoje dijete kao ja nju. Kontala sma ni moja mama mene voljela nije ko ja svoju bebu, to je nako posebno dejete ma hajde jadan...a kad sam ostala po drugi put trudna noćima sma plakala kako ću ja još nekoga voljeti ko moju hanadi...pa odakle god kupujem igračke, garadrobu, ispunjavana nake njene blesave želje...i sve plačem...šta da radim kako d anekoga volim kao nju. To je majkina prva radost...majkin život...kad me pogleda onako slatka a ja sa stomakom do zuba stanem plakat ko manijak kakav dobro bolestan...kako srce podjeliti na dvoje. I onda kad rodih dvoju drugi prineczu <3<3<3<3...kad me pogledala prvog dana onim velikim plavim okama...ma iamla sma osjećaj smješka mi s ebeba stara 4 sata...tad sam znala isto ih voliš. Ama sve isto...nema tu prvo-drugo dijete...sve što mi je kod starije budilo soječaje i posebnu ljubav prema njoj sada mi mlađa radi...uvlači mi s epod kožu maksimalno... Nedavno sma slavila rođendan i moje dvije cure pjevale su mi pjesmu d aim mama puše svjećicu...koliko su s eone derale da neka do njih jače mi je otpjeva nebil bila važnija ja sam čula smao duet istog intenziteta i istoga glasa...e tako to na ''kraju'' biva...obe volim istim intenzitetom i istim srcem...ljubam s ene djeli akd rodiš drugo...samo posaje veća :)

ja cu da budem iskrena, smjem valjda? ja jos uvjek cekam kada cu i ovo drugo zavoliti kao prvo... pa mi bude zao pa zaplacem... mislim da jos nisam bas svoja... pa cu ipak pricekati bar 40. dan pa cu vam onda ponovo reci.

ja sam mislila da necu voljeti drugo kao prvo i nisam kad se tek rodio ali se on polaaako uvlacio pod kozu a za trece smo svi znali odmah da ce nam biti posebno draga,mezimica ali sto ne znaci da je najvise volim...u ljubavi nema razlike apsolutno sve ih volim isto,samo sto su sve troje razliciti pa neke osobine kod njih vise volis a neke manje:))) a istina je sto kazu da su majke privrzenije sinovima a ocevi kcerkama,bar kod mene je tako:)

uh al vi mene od neke miline rasplakaste! hahahahhaha Hajde aBd vratit cu se ja brzo na ovu anketu pa i sama odgovoriti! hehehe

ja sam isto razmišljala kao škorpija i samo sam maštala o djevojčici hvala Bogu želja mi se ispunila i od prvom trenutka ona je mamina duša, maza, ljubav, ma sve moje..... R je zaista malo grublji, na dozvoljava da se mazi i ljubi pa sam tačno ostala željna maženja i poljubaca sa bebom, dok sa E mogu satima ležati na krevetu i maziti je opet to nije mjerilo ljubavi, majka voli oboje djece podjednako, a razlika može biti samo u karakteru djece pa da to uslovljava i ponašanje majke ponekad mi bude žao R i ne bih željela da osjeti da je zapostavljen zbog dolaska bebe, pa kad je kod kuće nastojim više vremena posvetiti njemu jedino se ne bih složila sa zahom da su majke privrženije sinovima, mislim da se majka i kćerka više razumiju, da kasnije provode više vremena zajedno, jer rijetko ćete vidjeti momka kako pije kafu s mamom u gradu ili ide u šoping s mamom, pomaže joj u kaćniskim poslovima i sl. ma pravo je bogatstvo imati kćerku, ali naravno molim Boga da mi oboje budu živi i zdravi

ispade da to ovisi od osobe, ipak ti jedno dijete može biti bliže od drugog što se da zaključiti inače u životu.... svakodnevno smo svjedoci da se jedno dijete više favorizuje od drugog, pa zar nije onda u pitanju veća-manja ljubav???

Nije vesela.....djeca su individue, same za sebe, i tako ih treba tretirati. Neko dijete traži više pažnje, neko traži veću samostalnost....ako onom ko traži podstrek i pažnju posvetimo više vremena, ne može se reći da se ono više voli. Moja mladja sestra se užasavala ljubljenja, a meni je i danas mamino krilo najbolji jastuk. Ne može sad moja sestra reći mami: ti mene manje voliš jer me nikad nisi češkala. Drugorodjena djeca imaju urodjenu vještinu da vam udju u srce između dva otkucaja...neprimjetno. Davno sam rekla, imati jedno dijete je imati svijet. Imati dvoje djece je imati svijet pod nogama. Ja sam imala iste strahove kad sam bila drugi put trudna. I otvoreno sam pričala sa svojom mamom i pitala je kako je moguće da nas tri voli jednako....ona mi je rekla: na ruci imaš pet prstiju, uzmi nož pa zareži svaki....i onda mi reci, koji te boli više?! Na forumu sam rekla, pa se citiram: kad imaš dvoje djece, ljubav ne dijeliš, ljubav se množi....

Količinski isto, kvalitativno potpuno različito. Kčer volim najviše jer je onakva kakva je, karakterno zahtjevna, a beskrajno dobra i empatična. Sina volim najviše jer je maza, podkožnjak, vižlasta pametnica. Da ih imam još znam da bih ih voljela sve isto, a potpuno različito <3

Veeseelaa, možeš li navesti neki konkretna primjer, tj. situaciju kad se neko dijete "favorizuje". Ja nikad nisam mislila da ću manje voljeti drugo dijete, da ga neću moći voljeti kao prvo i takve stvari. Ja sam uvijek znala da ću svu svoju djecu, koliko ih god imala voljeti isto. Nikad nisam razmišljala ni o količini ljubavi prema svom prvom djetetu, niti o kvaliteti te ljubavi. Meni je bilo najnormalnije da je moja ljubav beskrajna i bezuslovna. Jedino što sam preispitivala su moji majčinski postupci, odgojne metode, moje reakcije na životne situacije. Ljubav nikad nije došla u pitanje ni po kojem osnovu. Ona se podrazumjevala.

ja sam to primjetila kod roditelja koji imaju odraslu djecu: npr drvlje i kamenje na dijete koje napravi gređku u životu a za drugo nadje opravdanje ili jedno dijete dižu kredite za odlazak na eksurziju a za drugo dijete jednostavno nema novca.... itd

ili podjela imovine, jednom djetetu i stan i kuća i vikendica a za dugo vele nek se snadje il favoriziranje sinova??? pa sami smo svakodnevno svjedoci tih dešavanja, šta vi niste?

i onda se uvijek nadju neka glupa obrazloženja hahahah strašno i onda neko u to i povjeruje

helena daj ti otvori temu pa da promuhabetimo ;)

vesela ima i toga znam .....sto kazes jednom da kucu drugog baci negdje daleko da neku zemljurinu pravi sebi pati se pa naravno da taj onda ispada ko zadnje prasce :-(( tuzno.

ma da..... svega ima.... nisu svi roditelji isti..... ja imam prijateljicu koju redovno tješim zbog postupaka njene majke, uvijek je nježna i pri ruci mladjoj sestri dok nju zanemaruje.... i uvijek sa istim obrazloženjima: da komplicira i sl a ova pati baš

Što se tiče podjele imovine, ja smatram da dijete nema apsolutno pravo da određuje kome će se i koliko imovine ostaviti. Niti sam sebi uzela to za pravo, niti ću to dozvoliti svojoj djeci. Kod mene će biti: svakom po zaslugama...bez obzira što sam obje ja rodila.

Kod mene je bilo kao i kod Hanady. Cak sam preplakala cijeli dan kad sam saznala da sam trudna...Prvo mi zao Farah sto njoj dolazi neko da joj oduzme njen prostor, a onda kad se dobro isplacem za Farah, zao mi i bebe koja se tek zacela i jadna nista nije kriva...Ludilo u glavi. A onda, sve dodje na svoje kad se bebac rodi. Ista ljubav, paznja, njeznost...Volim ih istim zarom, tretiram ih na isti nacin...Volim ih do bola..i cesto me strah te tolike ljubavi koju osjecam...

Mislim da ljubav prema djeci je jednaka, i to ne može biti drugačije. ali isto tako mislim da u kasnijim godinama roditelji prave razlike u odnosu naklonosti i privrženosti prema djeci (pogotov kad je riječ o djeci suprotnih spolova). A što se tiče podjele imovine. Ono što sam ja stekla je moje i mog muža. Ona kada sebi stekne, tek onda će se moći nadati onomu što ja imam.

ma hajte sad pricamo o maloj djecici a do podjele imovine kad doje,hehe....ja imam dvije cure hvala Bogu na tome,uvijek sam vise voljela curice ali ovaj moj deckic je tako umiljat i zna se uvuc pod kozu,tako je pazljiv licno premam meni,uvijek pazi da me ne povrijedi a ako bude ruzen brzo prelazi preko toga i pocne me ljubiti i izvinjavati se a ove dvije inacije ljubi ih majka iste su naravi,ljutice,ova velika ako se naljuti puse satima i tesko ce priznati gresku i brate ne da da je ljubim a i ovo malo kako raste sve manje se da maziti....tacna je izreka "po kojem god se prstu porezete isto boli":)

ma Blue rose to je priča za malu djecu hehehe eto sutra dijete ti se ženi/udaje a nema gdje živjeti a ti imaš 2-3 nekretnine i kažeš mu: kad sebi stekneš javi se po još.... ma daaaaaj Inače ja ne kontam vas kojete ste plakale kad ste po drugi put ostale trudne, baš suprotno ja bi se radovovala što zbog Ajše što zbog sebe i supruga! ne bi mi palo na pamet da mislim da JAši nešto oduzimam

... baš suprotno, dajem joj istinskog priijatelja zauvijek

vesela, ja sam zeljela drugu bebu upravo zbog Farah...jer ja sam kao roditelj ispunjena i sa jednim djetetom. Medjutim, kada hormoni podivljaju...tesko je to objasniti. Svega te strah...i najvise se bojih hoces li kao roditelj zakazati.

naravno vesela d ane razumiješ...jer imaš jedno...i u priču o ljubavi prema djeci uvedeš proču o podjeli imovine. ja imama i sestru i majku al imovinu imama što sam sama stekla...dok je moja mati živa sve je to njeno i ne zanima me šta će ona s anjom uraditi...ako joj je volja neka sve set_ri dana to ne umanjuje moju ljubav prema mami niti maminu prema meni. A i ja sma željela drugu bebu, svjesno smo širili porodicu no kad vidiš stomak ispred sbe ei dijete koje ti kaže ponesi me ti od onih hormana blesavim počneš da plačeš jer zaboga sad ti nju ne možeš nosati...ko biće ne voliš je ...a niđe veze. emocija je to koja s ene može opisati to s emora doživjeti.

Hanady pa sve je odraz ljubavi i podjela imovine i sl.... ne uplićem u ovu priču lično sebe a ni tebe :-)))) pričam o nekim primjerima za koje znam.... Hormone ne treba brkati u ovu priču jer zbog njih nekad žizimo što ne daje sliku našeg stalnog stanja :-))) znači kad vas "puknu" hormoni tako ste mislile inače ne... shvatila.... ulaganje u školovanje, eksurzije, putovanja, odjeću i sl sve je to odraz ljubavi i u nekim porodicama postoje razlike velike medju djecom.... nisam znala kako to nazvati izuzev da je roditeljima ipak malo više stalo do odredjenog djeteta, tako ispada, tako i jeste čim prave razlike

Srce, odnosno, ljubav, se ne dijeli na dvoje, već se množi, raste s brojem djece... Ja sam 14 godina imala jedno dijete i isto sam razmišljala kao i sve mame s jednim djetetom. A sad kada ih imam dvije znam da bih ih mogla imati još šest i voljeti isto - bezuslovno i svakim atomom sebe. Bez obzira na karakter i slaganje, a vjerujem da s jednim djetetom možeš biti u boljim oddnosima nego s drugom djecom. Međuljudski odnosi i ljubav prema djetetu nije isto.

vesela čudne su to porice od kojih vidiš...ja nemama u okrežunjenu takvih...prema svojoj djeci s eponašam kao moji roditelji prema nama...u sve isto ulažem...a volim isto....al relano plakala jesam kad sma sa drugom trudna bila bojala sma se da nekoga za nešto ne zakinem i da sa tim hormoni imaju veze...kad ih rodiš više tek toga dana po pordu shavtiš da razlike nema...ljubav se poveća a ne smanjuje :)

potpisujem hanubananu.nekoj djeci je potrebno manje a nekoj vise paznje.neka teze samostalnosti a neka ne.sto ne znaci da se manje vole.moj I.trenutno je u fazi kada zeli samostalnost i da se prema njemu odnosimo kao prema odraslom covjeku.sto znaci...nema vise onih majcinskih izljeva ljubavi ,mazenja cmakanja...a iskreno da kazem vec je u tim godinama kada bas i nije primjereno da ga gnjavim.dok je S. druga prica.mazenje,cmakanje i gnjavljenje je na prvom mjestu i taman mi nadoknadi ono sto mi je I."uskratio".ja imam obicaj reci...dvoje djece se isto voli ali malo drugacije.

upravu je vesela...nekad se desi da postoji FAVORIZOVANO dijete a da mozda roditelji nisu ni svjesni. Npr moji roditelji su mazili moju godinu mladju sestru vise od mene kroz zivot jer je bila malo bolesljiva kao dijete. Otac je javno zvao miljenicom i sl. Mama nije tako otvoreno pokazivala al vremenom je postajalo sve izrazenije. Na kraju meni to i nije toliko smetalo jer sam dopune te ljubavi trazila kod nane, dede i sl. A kad smo postale cure i hocemo izaci seka je trazila novac za izlaske jer smo primjetile da kad ona trazi vise dobijemo nego kad ja :D i tako..Uglavnom, sada se malo situacija preokrenula.Postale smo odrasle zene i ja sam uvijek bila puna postovanja prema roditeljima i pazljivija(jer sam naucila da moram imati razumijevanja za druge) dok je ona kao favorizovano dijete naucila da je ona centar svijeta i da je njen ego najbitniji. Puno im je problema pravila kao djevojka i sada i sami zale sto su me zapostavljali...Ja ih ne krivim, jer su uvidjeli. A imovinu su nam pravedno podijelili cak su se plasili da mene nisu zakinuli i vise me puta pitali-jel ok tako i tako...itd.I da napomenem imovinu su morali podijeliti da ne bi ona meni pravila probleme posto je sklona tome i posto ne preza ni pred cim.. Eto nazalost se tako zavrsilo mada sam ja u korektnim odnosima i s njom. A roditelji su kasno uvidjeli favoriziranje, uvijek su govorili da nas "jednako tretiraju"

o tome sam ja Bebice i govovorila :-( takvih situacija ima masu

Nema razlike u ljubavi! I ko god kaze da osjeca da ce prvo voljeti vise,nek odmah povuce rijec!

pa kako Hanady nemaš u okruženju takvih? pogledaj malo ti to bolje.... ako ne u okruženju garant si čula nekad neku priču, šta je samo sa djecom iz razvedenih brakova??? neki roditelji obično otac godinama ne vide svoje dijete, dok o djeci iz drugog braka skrbe u cjelosti....

u okreuženju nemama...a čula priče...ih draga vesela kad bih ja svakoj priči vjerovala koju čujem gdje bi mi kraj bio...pričaju ljudio svašta i nadodaju i oduzimaju...smao konkertno...što očima vidim u to povjerujem,

jesam postavila zafrkanu anketu,jelde ? heheheheh

ja ne mislim da je ljubav-onoliko koliko dadnes , nikad mi nebi bilo krivo ako mama da bratu pare za flipere svaki dan a ja koja nisam igrala meni ne bi dala :/ ne , meni ce dat ili sestri kad nama i zasta bude trebalo al ne mislim da mene nije volela nikad nisam imala taj osecaj meni je bilo draze da me roditelji zagrlei kad dobijem keca u skoli , da me shvate ,da pamtim tu toplinu nego da mi dadnu kucu ili stan a da nisam dozivela roditeljsku brigu , onaj zagrljaj mamin kad s pozelimo , ona suza u oku to se ne moze kupiti niti odglumeti to je ono sto ja zovem ljubav a ne kuce, stanovi .Ako ja imam kucu moja sestra nema i mama da njoj ne bi se ni trohu osecala da ona mene ne voli vec da brizi i da detetu zeli sve najbolje

eh pa helena kad neces otvoriti temu eto ti sad hahahahaha

volim ih obojicu pa oni su dio mene.moj stariji sin je imao problema kada se rodio i zbog toga ima vecu paznju ali ne i ljubav i dan danas, a ovaj maleni je poseban, veselica prava mala.skrozzz drugaciji od brata. ja bih potpisala hanubananu da se sada ne ponavljam.

volim ih obojicu pa oni su dio mene.moj stariji sin je imao problema kada se rodio i zbog toga ima vecu paznju ali ne i ljubav i dan danas, a ovaj maleni je poseban, veselica prava mala.skrozzz drugaciji od brata. ja bih potpisala hanubananu da se sada ne ponavljam.

ETO TEMA JE OTVORENA!!! Sorry na velikim slovima

Na - roditeljskim razgovorima je tema!

Ma dok su malena djeca to nije toliko izrazeno niti ce to ijedan roditelj priznati.Tek kad djeca odrastu i kad vide rezultate odgoja i ophodjenja prema djeci mozda ce neki uvidjeti i priznati.Meni npr mama nekad sad kaze-ja sam tebe zapostavljala zbog sestre i ono bas zaplace jer sestra ne vidi njihovo dobrocinstvo,uvijek joj malo..dok ja cijenim i ono sto je bilo a i sad.Bas volim svoje roditelje i ne krivim ih nizasta.Mozda da i ja imam bolesljivo dijete vise bih mu se posvetila i sl. i tako....Al vesela je upravu, primjera ima masa...evo npr moja drugarica ima brata i kod nje se osjeti naklonost prema bratu. Evo i kod mog muza moja zaova ga moli da on pita roditelje kad treba nesto njoj izvuci:))) osjete djeca to, a jedna moja drugarica je cak priznala da joj je sin SIMPATICNIJI od kcerke...znaci postoji to:)